Udrugu vode:
Tibor Keser
Tibor Keser; predsjednik
Rođen krajem 1981. godine u Zagrebu. Kao pravo haustorsko dijete, proveo djetinjstvo igrajući se policajaca i lopova okružen gradskim sivilom te prilično rano razvija nasušnu potrebu za raznim oblicima rekracije i boravka u prirodi. Iskusni kamper, planinar i brdski biciklist, Capoeiru Angolu otkriva početkom 2004. godine i odlučuje je pomnije istražiti. Ekspedicija tako traje već 5 godina. Mala zadovoljstva mu predstavljaju putovanja, filozofija i belgijska piva. Po zanimanju ekonomist, vrlo aktivan i kao ekološki aktivist i volonter. Pokušava biti borcem za ljudska i socijalna prava. U jednoj rečenici bi se opisao: “Je suis Marxiste, tendance Groucho.”
Korana Radman
Korana Radman; dopredsjednica
Rođena 1984. u Zagrebu. Od malena je više voljela knjige nego fizičke aktivnosti, pa se sportskim aktivnostima poput tenisa, plivanja, karatea i planinarenja bavi sporadično tokom života. Međutim, kada je na bespućima Interneta nabasala na snimku capoeira igre, znala je da je to upravo ono čime se željela baviti. Stoga od rujna 2003. godine do danas uporno nadoknađuje svaki izgubljeni sat fizičke aktivnosti trenirajući capoeiru angolu, kako u Zagrebu tako i na inozemnim radionicama. Inače je ponosni vlasnik diplome etnologije i sociologije sa Filozofskog fakulteta u Zagrebu i još ponosniji doktorant kulturne antropologije od 2008. godine pri istom fakultetu. Ljubav prema capoeiri angoli mjerljiva je samo njenom ljubavlju prema kulturnoj antropologiji, ravnajući se pri tome prema dobroj staroj izreci – “Mens sana in coropore sana”. U slobodno vrijeme ne spašava svijet, ali o njemu kritički piše u vlastitim radovima kad god se za to ukaže prilika.
Martina Rumenović
Martina Rumenović; tajnica udruge
Rođena na zadnji dan zime, a prvi dan proljeća negdje tamo početkom 80-ih. Svoju ljubav prema akrobacijama pokazuje od najranijih dana što je zadavalo velike muke njenim roditeljima. Među raznim vratolomijama koje izazivaju adrenalinski rush Tina je i primjer ovisnika o snowboardanju koje upražnjava kada god joj to prilike dopuste. Budući da je neizmjerni ljubitelj svakog oblika života, u jednom je periodu sanjarila o osnivanju vlastitog skloništa za pse. Život nastavlja kao vegetarijanka, a bicikl smatra svojim najboljim prijateljem. Kao profesiju bira socijalni rad jer nema toga što ju može učiniti sretnijom od pomaganja i usrećivanja drugih ljudi. Istinski uživa u prirodi i san joj je jednog dana izgraditi pasivnu drvenu kućicu u šumi gdje bi mogla živjeti u skladu s prirodom. Zbog svega toga je zagrižena ekologinja i aktivistica te ju žestoko ljuti nepravda radi čega je aktivna u raznim akcijama i prosvjedima za ljudska prava i zaštitu prirode. U Capoeiru Angolu se zaljubila početkom 2008. godine i od tada joj želja za učenjem i napretkom samo raste.
Ako imate ikakvih pitanja, nemoj se ustručavati obratiti nam se.
